Ostajanje na spavanju u vrtiću
Kad je pravo vreme i kako pomoći detetu da ga lakše prihvati?
Dovodiš dete na prijem. Već treći dan vaspitačica ti kaže: „Hajde da probamo da danas ostane i na spavanju."
Osećaš se zbunjeno. Nisi to očekivala. Pitanja počinju da naviru:
- Kako da znam da li je zaista spremno?
- Šta ako ne bude moglo tamo da zaspi?
- Šta ako je prerano i sve se vrati na početak?
- Još uvek ga ja uspavljujem dojenjem, kako će tamo zaspati?
- Sva druga deca već ostaju, da li ja preterujem?
I tu je taj glas, možda tihi, možda glasan, koji kaže: „Nešto nisam u miru sa ovim." Ali ne znaš šta. I ne znaš kako da to kažeš.
Osećaš se kao da bi trebalo da veruješ vaspitačicama. Kao da bi trebalo da pustiš. Kao da je tvoj strah samo preterivanje.
Ali šta ako nije?
Dete koje neko vreme provodi u jaslicama ili vrtiću u budnom stanju, koje se lepo igra i lepo jede, to isto dete možda još nije uvek spremno i da zaspi bez tebe, u novom okruženju.
Zato što spavanje nije samo još jedna aktivnost.
Spavanje je najranjivije stanje u kojem se dete može naći.
Kada zaspi, ono gubi kontrolu. Ne može da proveri gde si. Nema osećaj zaštite. A da bi zaspalo, potrebno je da se potpuno prepusti.
To prepuštanje, u prostoru koji nije njegov dom, osobama koje nisu njegova mama, zahteva prethodno uspostavljen dublji nivo sigurnosti od svega ostalog.
Zato možda osećaš stezanje u stomaku kada pomisliš na taj korak. To nije preterivanje. To je tvoj osećaj koji ti govori da još niste došli do te tačke.
A onda je tu i pritisak
„Sva deca ostaju." „Biće mu lakše ako što pre ostane, kasnije će biti sve teže." „Ništa ne brinite, sva deca na kraju spavaju."
I onda se pitaš: jesam li ja problem? Da li ja stvaram ovaj strah?
Ne.
Ti nisi problem. Ti si pronicljiva, osećajna mama koja pažljivo prati i osluškuje svoje dete. Mama koja primećuje sitne znake koje drugi možda ne vide.
Ti vidiš ono što drugi ne vide. I to je tvoja snaga, ne slabost.
Kada se korak požuruje pre nego što je dete spremno
Kada dete još nije spremno za spavanje u vrtiću, ali se taj korak ipak požuruje, posledice mogu biti dublje nego što na prvi pogled izgleda:
- Narušava se odnos poverenja. Dete može doživeti ostanak i na spavanju kao napuštanje u trenutku kada je najranjivije.
- Povećana anksioznost. Strah od odvajanja može da se produbi i počinje da se javlja i u drugim situacijama.
- Snažne emocionalne reakcije. Plakanje već kod kuće, na putu do vrtića, snažan otpor, temper tantrumi na prijemu.
- Regresija u ponašanju. Korak unazad, vraćanje na ranije prevaziđene faze.
- Duži proces prilagođavanja. Ono što bi prirodno teklo u par dana ili dve do tri nedelje sada može trajati mesecima.
- Teže adaptacije u budućnosti. Negativno iskustvo može otežati i naredne tranzicije u detinjstvu.
S druge strane, kada je dete spremno, kada je proces dobro vođen i kada uzmemo u obzir porodične okolnosti, uzrast i lične karakteristike deteta, spavanje u vrtiću postaje prilika za jačanje njegove samostalnosti i samopouzdanja.
Šta ako ti kažem da…
- postoje jasni, konkretni znaci koji ti govore kada jeste vreme, a kada još nije;
- možeš da pripremiš dete na ovaj korak tako da mu olakšaš prelaz;
- možeš da naučiš da primetiš koji znaci ukazuju da je prerano;
- postoje načini da se zauzmeš za sebe i svoje dete kada ti kažu „ostavite ga danas na spavanju, da probamo", a ti osećaš da još nije vreme za to;
- možeš da pratiš proces i znaš kada nastaviti, a kada stati ili se vratiti korak unazad.
Šta ako nisi sama u ovim dilemama?
Zato sam na ovu temu snimila vebinar koji možeš pogledati odmah, kad god tebi odgovara:Ostajanje na spavanju u vrtiću: kad je pravo vreme i kako pomoći detetu da ga lakše prihvati?
Zamisli da za 50 minuta, kad god ti odgovara, iz udobnosti svog doma:
- znaš tačno na šta da obratiš pažnju kod svog deteta da proceniš da li je spremno za ostajanje i na spavanju;
- imaš jasnu sliku šta je očekivano prvih dana i nedelja, a šta je znak za uzbunu;
- znaš kako da pripremiš dete za ovaj korak, kroz razgovore, priče, igru;
- znaš da li je dojenje zaista prepreka za ostajanje na spavanju.
Plus, dobijaš konkretne smernice za razgovor sa vaspitačicom: kako da pitaš, kako da kažeš „ne", kako da se zauzmeš ako je to potrebno.
I najvažnije, odeš odatle sa dozvolom da veruješ sebi. Čak i kada je tvoj glas jedini. Čak i kada svi drugi kažu nešto drugo. Čak i kada te etiketiraju kao „onu mamu".
I sve to možeš da pogledaš onoliko puta koliko ti bude trebalo, kad god ti odgovara.
Šta sve pokriva snimak?
- Kad je pravo vreme za ostajanje i na spavanju, a kada još nije? Znaci spremnosti, znaci da još nije vreme i specifične situacije (dete se uspavljuje dojenjem, vrtić požuruje proces, dete koje se i kod kuće teško uspavljuje).
- Prvi dani spavanja u vrtiću. Šta očekivati kod kuće: promene u zaspivanju, pojačana potreba za bliskošću, emocionalni padovi na kraju dana.
- Partnerstvo sa vrtićem. Kako otvoreno komunicirati sa vaspitačicama i koja pitanja postaviti da saznaš kakva je praksa.
- Praktični saveti za pripremu deteta. Kako najaviti promenu, šta reći, moć priče i igre, tranzicioni predmeti i predmeti od kuće koji pomažu.
Kome je vebinar namenjen?
- Tebi koja ne moraš još da žuriš i imaš mogućnost da dete dođe kući ranije;
- Tebi čije dete već ide neko vreme u jaslice ili vrtić i upravo ovih dana imaš nedoumicu da li je dobar momenat za produženje boravka uz ostajanje i na spavanju;
- Tebi čije je dete krenulo pre par dana, vrtić požuruje ovaj korak, a ti nisi sigurna da li je pravo vreme;
- Tebi čije dete uskoro prvi put polazi u kolektiv, pa želiš da se pripremiš i čuješ nešto više na ovu temu;
- Tebi koja želiš da provedeš dete kroz ovaj korak što nežnije, uz što manje stresa i uz podršku vaspitača;
- Tebi koja želiš da veruješ i sebi, a ne da samo slediš ono što „svi rade".
Praktične informacije
- Trajanje: 50 minuta
- Pristup: u roku od 24h nakon kupovine, gledaš kada tebi odgovara
- Rok: nema ograničenja, možeš pogledati i više puta
- Cena: 2.500 din / 25 €
Napravi samostalno procenu da li je tvoje dete spremno za produženje boravka, ostajanje i na spavanju.