O meni

Moje ime je Sanja Rista Popić. Živim i radim u Novom Sadu. Supruga sam, mama tri devojčice (sada već tinejdžerke :)), ćerka i sestra.

Sanja Rista Popić sedi na stolici i gleda u objektiv, u beloj bluzi sa sitnim tufnama.

Po profesiji sam diplomirani pedagog i interdisciplinarni stručnjak u oblasti transformacije konflikata, master.

Najduže profesionalno iskustvo, deset godina, stekla sam kao stručna saradnica i viša stručna saradnica za zaštitu prava deteta u instituciji Pokrajinskog ombudsmana u Novom Sadu (2004–2014).

Od 2015. sam osnivačica, vlasnica i direktorka Parentis d.o.o., preduzeća za edukaciju i stručnu podršku roditeljima dece ranog uzrasta.

U poslednje tri godine moj rad je posebno posvećen edukativnoj i savetodavnoj podršci majkama pred polazak deteta u kolektiv, kroz različite vidove edukacija i individualne podrške u periodu tranzicije.

Zašto baš ovo

Glavni motiv je lično osvešćivanje i prorada traumatskih iskustava separacije iz perioda svog polaska u jaslice u uzrastu od jedanaest meseci, kroz četiri i više godina programa RAR i OR u okviru IPD Centra (otvara se u novoj kartici).

Drugi, ne manji motiv je nedostatak uvremenjene sistemske stručne podrške roditeljima pre i tokom ovog perioda, unutar vaspitno-obrazovnog sistema.

U šta verujem

  1. Verujem da se temelji zdrave ličnosti, bazičan osećaj sigurnosti i poverenja prema svetu radi u prvim godinama života.
  2. Verujem da je prve tri godine života najintenzivniji i najsenzitivniji period razvoja, koji nas određuje.
  3. Verujem da rana iskustva odvajanja deteta od majke pri polasku deteta u jaslice i vrtić (ali i u okviru drugih institucionalnih okvira kao što su porodilišta, zdravstvene ustanove, bolnice..) značajno utiču na formiranje emocionalnih obrazaca deteta u odnosu na primarne potrebe, emocionalne potrebe, separaciju, odnos prema telu i telesnim granicama, osećaj bezbednosti tokom promena, doživljaj svoje pozicije, osećaja moćnosti i poverenja u odnosu na autoritet, u budućnosti.
  4. Verujem da je emocionalno stanje i blagovremena, dobra priprema majke (roditelja) pred polazak deteta u jaslice i vrtić značajan faktor za tok procesa prilagođavanja.
  5. Verujem da prisustvo i boravak roditelja prvih dana ne otežava već naprotiv, olakšava proces tranzicije jer detetu pruža mogućnost da upoznaje novo okruženje uz osobu koju poznaje, za koju je emocionalno vezano.
  6. Verujem da su medicinske sestre vaspitačice, vaspitačice i vaspitači prva linija podrške detetu (i roditeljima) u susretu sa ovom velikom životnom promenom.
  7. Verujem da je otvorena komunikacija, kontinuirana obostrana saradnja i uspostavljanje partnerskog odnosa sa predškolskom ustanovom presudan faktor za uspostavljanje odnosa sigurnosti i poverenja od strane roditelja, pa samim tim i toka procesa prilagođavanja deteta na boravak u kolektivu.
  8. Verujem da svako dete ima pravo da se oseća sigurno tokom procesa prilagođavanja, da se poštuje i uvažava njegov individualni tempo.
  9. Verujem da proces adaptacije ne sme da bude traumatično iskustvo, kako za dete tako i za majku.

Ostale aktivnosti i angažman

Gde da krenemo

Ako ne znaš odakle da počneš, najlakše je da nađeš u kojoj si fazi. Tamo piše šta se u tom trenutku dešava i šta ti tu pomaže.

Faze adaptacije